Bilandžić o eskalaciji sukoba s Iranom: "Europska unija je već u ratu"

Bilandžić tumači kako je američka orijentacija prema području Bliskog istoka izvjesna dugi niz godina, a definitivno jedna od presudnih točaka u tom odnosu je Iran, status Irana i njegov utjecaj na tom području: "Ako se vratimo samo malo u prošlost, središnji američki saveznik do 1979. je bio upravo Iran na području Bliskog istoka, tada se dogodila jedna bitna prekretnica, prvi put u povijesti se dogodila materijalizacija Islamske države u islamskoj revoluciji, što je značilo promjenu statusa Irana u odnosu na Ameriku."

"Od tada je, nema nikakve dileme, izvjesno da su Amerikanci bili gubitnici u tim strateškim orijentacijama i da će napraviti sve da se to nešto promijeni u skladu s američkim interesima. Od tada je Iran jedan od svjetskih neprijatelja broj jedan, što se tiče Amerike, što se tiče Izraela, što se tiče američko-izraelskog odnosa prema tom području."

Bilandžić kaže kako je napad na Iran bio: "Pitanje samo trenutka. Takvi planovi u Americi postoje odavno, za prije svega promjenu režima, a druge strane, ponovno vraćanje Irana pod američki utjecaj. Naravno da je to proces koji je trajao."

Tumačeći kompleksnu političku situaciju, Bilandžić objašnjava kako je islamizam u Hladnom ratu u odnosu na komunizam bio Amerikancima manja prijetnja: "Oni su bili zapadni saveznici, i ne samo saveznici, Zapad je na mnogim kriznim žarištima i kreirao takve formacije jer su naravno imali svoju ulogu. Ako hoćete uzeti (za primjer) arapsko-palestinski sukob, u odnosu na jedan strogo nacionalni fatah i palestinsko oslobodilačku organizaciju, koja ima jasnu orijentaciju, a to je palestinska država, Hamas je u tom trenutku bio nešto što je bezbolnije, e samo je nezgodno što se onda strateška orijentacija promijeni - u promjeni globalnog konteksta. I naravno da onda od toga razdoblja imamo sasvim drugačiju orijentaciju, naravno da je onda Zapad došao u sukob s tim korpusom."

Druga dimenzija Irana

"Iran ima i drugu dimenziju, a to je ta povijest. Ako ćete se vratiti u to razbolje (nakon Iranske revolucije, op.a.), nitko nije vjerovao da religija kao kohezivni pokret može preko noći srušiti diktatorski, šahovski režim, koji je bio sponzoriran od Amerikanaca. Iranski narod Amerikancima i Zapadu te tajne operacije CIA-e i to petljanje po tom području i tu diktaturu šahovu, nikada nije oprostio i zaboravio."

"Onda imate jedan proces da jedan diktatorski režim zamijeni drugi diktatorski režim, koji je još više diktatorski usmjeren, jer je to jedan rigidni fundamentalizam, to je totalitarni sistem gdje je opasnost i prema unutra i prema vanka, zbog tih vanjskih turbulencija u regionalnom području. I što se dogodi? Dogodi se da Iran počne širiti svoj utjecaj - Iran kao država nikada nikoga nije napao, ali je kaos u svim državama u tom području koristio za širenje utjecaja Irana, ali i ove šijitske komponente u toj orijentaciji. Empirijski je neosporno da je Iran ni kriv ni dužan ovladao s četiri arapske države, jer ima utjecaj bitan u četiri države."

"Ono što je najizvjesnije u smislu posljedica, da li će se zaista dogoditi energetska kriza, i jedan od sigurno predvidivih odgovora i posljedica na ovo skupa je ekstenzija terorizma. Ako se to dogodi, to ima posljedice da nitko ne može garantirati da je siguran. Ostaje i pitanje iranskih odgovora prema mogućim američkim saveznicima. Europska unija je već u ratu. naravno, nije Cipar bio meta, već britanske vojne baze, ali to je Cipar, članica Europske unije", upozorava Bilandžić.